Ja sam
Faris Šačić,

bosanskohercegovački književnik i publicista.

  • „ (…) Knjiga pjesama „Vozovi periferije: Pjesme i šansone“ posjeduje odliku muzikalnosti ili šanzoniziranja (poetskih) slika i(z) stvarnosti, što se pokazao kao opravdan postupak, veoma vješto upregnut i utemeljen stilističkim izborima, ludističkim manirima i intertekstualnim vezama iz opće artističke kulture (…) “
    Elmir Spahić, MA
  • „ (…) Umjetnici nemaju baš jasno definisan izlaz iz takvih stanja u koja ih dovede veza ljubavi i bola, a vrlo često ne žele naći izlaz jer im je to stanje izvor inspiracije, ali u tom apsurdu traganja za utjehom, ili pokušaju bijega, je i ljubavna čežnja koja se može interpretirati na mnogo širem metafizičkom značenju ljubavi.“
    Munir Mešanović, prof.
  • „ (…) Po načinu pripovijedanja i spontanoj dinamici, koja nosi poput tihe vodene struje, čitalac se jednostavno prepušta Farisovim pričama koje su još po mnogo čemu predodređene da se iščitaju u jednom dahu…“
    Mustafa Smajlović, književnik
  • „ (…) Faris jednostavno govori iz svoje duše, bez imalo uvijanja i uljepšavanja svijeta oko nas, jer njegova senzibilnost ga tjera da vidi ono što mnogi ne vide. Autor priča o životu, tiho i polako prenosi iskrenu radost čovjeka, radost sitnim stvarima koje čine smisao života. U pričama on daje život i smisao ljudima na koje su drugi zaboravili.“
    Dr. sci. Remzija Šetić
  • „ (…) Ako tvrdite da ste tragali za emocijama, ali ih niste našli, zasigurno nikada niste pogledali u Farisove riječi… Koliko god se umjetnost razlikovala u ljudskim percepcijama, riječi ovog umjetnika uvijek imaju istu svrhu. U svom značenju odvažno nose sve prave životne vrijednosti i čitaoce usmjeravaju ka istom cilju – da postanu dobri ljudi.“
    Merisa Bijelonja, književnica